Evropske integracije

Proces pristupanja EU sastoji se od dva paralelna procesa:
Proces pridruživanja EU na osnovu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju čiji je glavni cilj obezbeđivanje okvira za proces usklađivanja nacionalnog zakonodavstva sa pravnim tekovinama Evropske unije, kao i za njegovo sprovođenje. Ključna institucionalna obeležja procesa pridruživanja obuhvataju Savet za stabilizaciju i pridruživanje (SSP), Odbor za stabilizaciju i pridruživanje i pododbore za stabilizaciju i pridruživanje, kao i parlamentarni odbor za stabilizaciju i pridruživanje;
 Proces pregovaranja o pristupanju EU koji se vrši u okviru međuvladine konferencije o pristupanju Republike Srbije Evropskoj uniji, u kojem država kandidat treba da postigne sporazum sa zemljama članicama Evropske unije o uslovima njenog pristupanja Uniji. Proces je organizovan u 35 pregovaračkih poglavlja pravnih tekovina Evropske unije.
 Napretkom pregovora sa EU ova dva procesa se približavaju da bi se na kraju spojili u jedan proces. Međutim, treba ih posmatrati kao odvojene procese, zasnovane na različitim pravnim osnovama i sa različitim zadacima. Dok se proces pridruživanja odnosi na kompletne pravne tekovine Evropske unije, njihovo usaglašavanje i sprovođenje u okviru nacionalnog pravnog poretka do dana stupanja u članstvo Evropske unije, proces pregovora se pretežno bavi specifičnim pitanjima u prenošenju pravnih tekovina Evropske unije i završava se okončanjem pregovora oko dve godine pre stupanja u članstvo Evropske unije.

U procesu evropskih integracija poljoprivreda i životna sredina predstavljaju najzahtevnije oblasti za pregovaranje s obzirom da se više od 2/3 propisa EU odnosi na širu oblast poljoprivrede i životnu sredinu.

Usklađivanje domaćeg zakonodavstva sa pravnim tekovinama EU u oblasti poljoprivrede kao i njegova implementacija treba da dovedu do stvaranja odgovarajućeg administrativnog okvira za sprovođenje Zajedničke poljoprivredne politike i Zajedničke politike ribarstva EU čiji su osnovni ciljevi: povećanje produktivnosti, obezbeđivanje odgovarajućeg nivoa životnog standarda poljoprivrednog stanovništva, stabilizacija tržišta, garantovano snabdevanje i obezbeđivanje snabdevanja potrošača po razumnim cenama.

U cilju efikasnog učešća Republike Srbije u procesu pristupanja EU uspostavljena je institucionalna struktura za koordinaciju procesa koju čine: Koordinaciono telo, Savet Koordinaciong tela, Pregovaračke grupe i Pregovarački tim.

Koordinaciono telo: Za koordinaciju procesa pristupanja Republike Srbije Evropskoj uniji osnovano je Koordinaciono telo za proces pristupanja Republike Srbije Evropskoj uniji koje razmatra najvažnija pitanja i usmerava poslove iz delokruga organa državne uprave u procesu pristupanja Republike Srbije Evropskoj uniji. Ministar poljoprivrede i zaštite životne sredine je u skladu sa Odlukom o osnivanju Koordinacionog tela za proces pristupanja Republike Srbije član Koordinacionog tela.

Savet Koordinacionog tela: Savet obavlja poslove sa tekućim pitanjima u procesu pristupanja Republike Srbije Evropskoj uniji. Članovi Saveta su i predsednici pregovaračkih grupa.

Pregovaračke grupe: Pregovaračke grupe obrazovane su za pregovore o pristupanju Republike Srbije Evropskoj uniji kao i za obavljanje drugih poslova utvrđenih Odlukom o osnivanju Koordinacionog tela za vođenje pregovora o pristupanju Republike Srbije Evropskoj uniji.

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP)

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Evropskih zajednica i njihovih država članica, sa jedne strane i Republike Srbije, sa druge strane (SSP) je međunarodni ugovor, čijim je potpisivanjem Republika Srbija dobila status države pridružene Evropskoj uniji. Dve najvažnije obaveze koje je Republika Srbija preuzela ovim sporazumom su: uspostavljanje zone slobodne trgovine i usklađivanje zakonodavstva sa pravom EU. SSP je stupio na snagu 1. septembra 2013. godine.

Nakon stupanja na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) predstavnici MPZŽS aktivno učestvuju u primeni SSP i u radu organa za sprovođenje SSP (Odbor za sprovođenje SSP, Pododbor za poljoprivredu i ribarstvo, Pododbor za transport, energetiku, zaštitu životne sredine, klimatske promene i regionalni razvoj, Pododbor za trgovinu, carine i poreze i Pododbor za ekonomska i finsijska pitanja i statistiku).

 

Pregovori o pristupanju Republike Srbije EU

Nakon političke odluke Evropskog saveta da zemlja kandidat može početi sa pregovorima za ulazak, EU usvaja pregovarački okvir (eng. Negotiating Framework). Reč je o dokumentu EU koji određuje principe, suštinu i postupke za vođenje pregovora. Na bazi tog dokumenta saziva se prvi sastanak međuvladine konferencije, što predstavlja formalni početak pregovora. Na tom sastanku, EU i država kandidat predstavljaju svoja očekivanja u vezi sa pregovorima koji predstoje.
Posle formalnog otvaranja pregovora počinje faza analitičkog pregleda zakonodavstva skrining (eng. screening), koja predstavlja fazu provere i ocene u kojoj meri je zakonodavstvo države kandidata usklađeno sa pravnim tekovinama EU. U prvoj fazi procesa skrininga Evropska komisija predstavlja pravne tekovine EU podeljene u pregovaračka poglavlja (eng. explanatory screening). U sledećoj fazi (eng. bilateral screening) država kandidat predstavlja svoje zakonodavstvo, daje svoje ocene usklađenosti njenih propisa sa pravnim tekovinama EU, kao i planove za postizanje potpune usaglašenosti. Cilj skrininga je da se uoče razlike između propisa države kandidata i pravnih tekovina EU.
Posle obavljenog skrininga Evropska komisija izrađuje Izveštaj o skriningu (Screening Report). Izveštaj sadrži procenu Evropske komisije o dostignutom nivou usaglašenosti pravnog poretka države kandidata sa pravnim tekovinama EU te nivo implementacije, kao i procenu u kojoj meri su planovi za buduće usaglašavanje realni.
Na osnovi Izveštaja o skriningu Savet usvaja dokument koji se zove Rezultat skrininga (eng. Outcome of screening) u kome EU ocenjuje da li je država kandidat dostigla dovoljan nivo usklađenosti sa pravnim tekovinama EU, tako da mogu početi pregovori o konkretnom poglavlju. U slučaju da EU oceni da država kandidat još nije dostigla zahtevani nivo, određuje merila za otvaranje pregovora (eng. Opening benchmarks) koje država kandidat treba da ispuni kao preduslov za otvaranje pregovora u tom poglavlju. Merila za otvaranje mogu imati različite forme usvajanje strategija i akcionih planova, ispunjavanje ugovornih obaveza sa EU, pre svega sprovođenje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, usvajanje zakona i podzakonskih akata. Kada je u Savetu ostvarena saglasnost da je država kandidat u određenom poglavlju ostvarila zadovoljavajući nivo usaglašenosti sa pravnim tekovinama EU, Savet poziva državu kandidata da predloži Pregovaračku poziciju. U pregovaračkoj poziciji država kandidat predstavlja dostignuti nivo usaglašenosti sa pravnim tekovinama EU, program preostalog usaglašavanja, te pregled postojećih i budućih administrativnih kapaciteta za implementaciju. Pored toga, u pregovaračkoj poziciji država kandidat definiše i zahteve za prelaznim rokovima, odnosno izuzeća u onim segmentima gde smatra da, zbog opravdanih razloga, neće biti u mogućnosti da u potpunosti prenese pravni poredak EU u domaći okvir u vreme predviđenog pristupanja EU. Država kandidat može tokom pregovora dostaviti EU dopunu odnosno promenu pregovaračkih pozicija.
Na bazi pregovaračke pozicije države kandidata za određeno poglavlje, Savet usvaja Zajedničku poziciju (eng. European Union common position) kao odgovor na poziciju države kandidata. U tom dokumentu EU može konstatovati da je država kandidat u ovom poglavlju dostigla dovoljan nivo usaglašenosti sa pravnim tekovinama EU te da dalji pregovori na tom poglavlju nisu potrebni. U tom slučaju se poglavlje privremeno zatvara. U većini slučajeva EU će konstatovati da nivo usklađenosti nije na nivou koji bi omogućavao privremeno zatvaranje poglavlja te će odrediti merila koje država kandidat mora da ispuni pre zatvaranja poglavlja (eng. closing benchmarks). U pojedinim značajnim poglavljima, pogotovo u poglavljima 23 i 24, u toj fazi biće određena međufazna merila (eng. interim benchmarks) i tek nakon njihovog ispunjenja biće definisana merila za zatvaranje poglavlja (eng. closing benchmarks).
Proces pregovora koji u suštini znači proces usaglašavanja obe strane obavlja se u komunikaciji između nadležnih institucija EU i države kandidata, a formalno se pregovori o pojedinim poglavljima otvaraju i privremeno zatvaraju u okviru sastanaka međuvladine konferencije. Značajni princip pregovora jeste da se sva poglavlja zatvaraju privremeno, što znači da „ništa nije dogovoreno, dok sve nije dogovoreno“. Pregovori su završeni kada je postignuta saglasnost države kandidata i EU u svih 35 poglavlja i kad to potvrdi i Evropski savet, što predstavlja i akt formalnog završetka pregovora. Sve do tog trenutka postoji mogućnost ponovnog otvaranja poglavlja u slučaju da država kandidat ne ispunjava preuzete obaveze, a što Evropska komisija kontinuirano nadgleda. Pred sam kraj pregovora odrediće se i predviđeni datum pristupanja države EU jer je to, između ostalog, neophodno za zatvaranje onih poglavlja u pregovorima koji imaju finansijske implikacije.
Evropska komisija tokom trajanja pregovora izveštava Savet o ispunjavanju kriterijuma za članstvo i preuzetih obaveza države kandidata po pregovaračkim poglavljima, a takođe priprema i redovne godišnje izveštaje o napretku države u procesu pristupanja. O toku pregovora se redovno izveštava i Evropski parlament. S obzirom da je poštovanje političkih kriterijuma nešto što se prati tokom celog procesa pristupanja, u slučaju da se u državi kandidatu utvrde ozbiljna kršenje vladavine prava i demokratskih principa, zatim kršenje ljudskih prava i sloboda, Savet na predlog Evropske komisije, ili jedne trećine država članica, može odlučiti o privremenom prekidu pregovora i uslovima pod kojima bi bili nastavljeni.
Nakon formalnog završetka pregovora, sastavlja se Ugovor o pristupanju Evropskoj uniji (Treaty of accession). Posle njegovog potpisivanja otpočinje proces ratifikacije kako u državi kandidatu, tako i u svim državama članicama. Proces ratifikacije traje između godine i po i dve godine. Saglasnost u pogledu pristupanja države kandidata daje i Evropski parlament.

Prvom međuvladinom konferencijom između Republike Srbije i Evropske unije koja je održana 21. januara 2014. godine u Briselu formalno su otpočeli pregovori za pristupanje Republike Srbije Evropskoj uniji.

Uvodnom izjavom datoj na prvoj Međuvladnioj konferenciji Republika Srbija je istakla da će se posebna pažnja posvetiti usaglašavanju sa pravnim tekovinama EU, međunarodnim standardima kao i primeni postignutih sporazuma u oblasti poljoprivrede i ruralnog razvoja (tačka 31) i  da je cilj Republike Srbije da u potpunosti bude spremna da preuzme obaveze iz članstva u Evropskoj uniji do kraja 2018. godine, kako bi mogla da postane članica Evropske unije početkom narednog budžetskog perioda EU (tačka 33).

Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine (MPZŽS), u delu poljoprivrede, je nosilac procesa pregovaranja za 3 poglavlja i to:

  1. Poglavlje 11 – Poljoprivreda i ruralni razvoj (PG11)
  2. Poglavlja 12 – Bezbednost hrane, veterinarska i fitosanitarna politika (PG12)
  3. Poglavlje 13 – Ribarstvo (PG13)

Predstavnici MPZŽS učestvuju u radu još 18 pregovaračkih grupa (PG1 – Sloboda kretanja roba, PG3 – Pravo poslovnog nastanjivanja i sloboda pružanja usluga, PG4 – Sloboda kretanja kapitala, PG5 – Javne nabavke, PG7 – Pravo intelektualne svojine, PG8 – Politika konkurencije, PG14 – Transportna politika, PG15 – Energetika, PG18 – Statistika, PG19 – Socijalna politika i zapošljavanje, PG20 – Preduzetnička i industrijska politika, PG21 – Transevropske mreže, PG22 – Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata, PG24 – Pravda, sloboda i bezbednost, PG25 – Nauka i istraživanje, PG28 – Zdravstvena zaštita i zaštita potrošača, PG29 – Carinska unija, PG30 – Ekonomski odnosi sa inostranstvom).

  • Pregovaračka grupa 11 Poljoprivreda i ruralni razvoj

Poglavlje 11 obuhvata veliki broj obavezujućih pravila od kojih  se mnoga neposredno primenjuju.  Suština funkcionisanja Zajedničke poljoprivredne politike je pravilna primena ovih pravila  i efikasna zaštita i kontrola njihove primene od strane državne administracije. Zajednička poljoprivredna politika zahteva uspostavljanje sistema kao što su Platna agencija i Integrisani sistem kontrole i upravljanja (Integrated Administrative Control System) kao i odgovarajućih kapaciteta za sprovođenje mera ruralnog razvoja. Zemlje članice moraju biti sposobne da primenjuju šeme direktne podrške poljoprivrednicima i da primenjuju pravila zajedničke organizacije tržišta za različite poljoprivredne proizvode.

Odlukom o osnivanju Koordinacionog tela za proces pristupanja Republike Srbije Evropskoj uniji obrazovana je Pregovaračka grupa za poljoprivredu i ruralni razvoj čiji su članovi, pored predstavnika MPZŽS, i predstavnici sledećih organa i organizacija: Ministarstva zdravlja; Ministarstva rudarstva i energetike; Ministarstva finansija; Ministarstva trgovine, turizma i telekomunikacija; Ministarstva privrede; Republičkog geodetskog zavoda; Instituta za standardizaciju Srbije; Republičkog zavoda za statistiku; Zavoda za intelektualnu svojinu; Republičkog sekretarijata za zakonodavstvo; Republičkog sekretarijata za javne politike; Kancelarije za reviziju sistema upravljanja sredstvima Evropske unije; Kancelarije za saradnju sa civilnim društvom; Tima za socijalno uključivanje i smanjenje siromaštva i Kancelarije za evropske integracije.

U okviru PG11, u cilju lakšeg obavljanja poslova, obrazovano je 6 podgrupa:

  1. Direktna plaćanja;
  2. Agencija za plaćanja, Integrisani sistem upravljanja i kontrole (IACS) i Sistem za identifikaciju zemljišnih parcela (LPIS);
  3. Horizontalne politike i strukture (Trgovina, FADN, Državna pomoć, Statistika i druga horizontalna pitanja);
  4. Organizacija zajedničkog tržišta;
  5. Politika kvaliteta, organska proizvodnja i promocija;
  6. Ruralni razvoj.

 

Eksplanatorni skrining: 18. – 20. mart 2014. godine

Bilateralni skrining: 14. – 16. maj 2014. godine

Izveštaj o skriningu/Rezultat skrininga: Nakon usvajanja Izveštaja o skriningu od strane Saveta EU 17. juna 2015. godine upućeno je pismo kojim se Republika Srbija obaveštava da nije spremna za otvaranje pregovora u poglavlju 11 i da je neophodno da ispuni 2 merila kako bi otvorila pregovore u poglavlju 11.

Merila za otvaranje pregovora: Prvo merilo se odnosi na izradu Akcionog plana (AP) a drugo merilo na podnošenje zahteva za poveravanje poslova sprovođenja budžeta za IPARD II.

  1. Akcioni plan treba da posluži kao osnova za prenošenje, sprovođenje i delotvornu i efikasnu primenu pravnih tekovina EU u oblasti poljoprivrede i ruralnog razvoja. Akcioni plan, između ostalih stvari treba da uključi razvoj odgovarajućih administratvinih kapaciteta i procenu potrebnih resursa i razvoj Integrisanog sistema kontrole i upravljanja (Integrated Administrative Control System – IACS) kao pripremu za upravljanje i kontrolu plaćanja u poljoprivredi.
  2. Podnošenje zahteva za poveravanje poslova sprovođenja budžeta IPARD II programa (Entrustment with budget implementation tasks for IPARD II) Komisiji, u skladu sa odredbama Uredbe Komisije za sprovođenje 447/2014.

Podnošenje zahteva za poveravanje poslova sprovođenja budžeta za IPARD II istovremeno predstavlja i uslov za finalizaciju tzv. akreditacije IPARD II operatvine strukture i za povlačenje IPARD II sredstava koje je Evropska komisija opredelila Republici Srbiji u iznosu od 175 miliona evra za period 20142020.

Ministarstvo finansija (Nacionalni službenik za odobravanje) dostavilo je zahtev za poveravanje poslova sprovođenja budžeta (za IPARD II program) uz prateću dokumentaciju Evropskoj komisiji 14. decembra 2015. godine.

 

  • Pregovaračka grupa 12 – Bezbednost hrane, veterinarska i fitosanitarna politika.

Poglavlje 12 obuhvata detaljna pravila u oblasti bezbednosti hrane. Opšta politika bezbednosti hrane uspostavlja higijenska pravila za proizvodnju prehrambenih proizvoda. Osim toga, pravne tekovine predviđaju detaljna pravila u oblasti veterine, koji su neophodni za očuvanje zdravlja životinja, dobrobiti životinja i bezbednosti hrane životinjskog porekla na unutrašnjem tržištu EU. U fitosanitarnoj oblasti, pravila EU regulišu pitanja kao što su kvalitet semena, sredstava za zaštitu bilja, štetni organizami i ishrane životinja.

Odlukom o osnivanju Koordinacionog tela za proces pristupanja Republike Srbije Evropskoj uniji obrazovana je Pregovaračka grupa za bezbednost hrane, veterinarsku i fitosanitarnu politiku čiji su članovi, pored predstavnika MPZŽS, i predstavnici sledećih organa i organizacija: Ministarstva zdravlja; Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja; Ministarstva rudarstva i energetike; Ministarstva finansija; Ministarstva privrede; Ministarstva trgovine, turizma i telekomunikacija; Ministarstva unutrašnjih poslova; Ministarstva odbrane; Kancelarije za reviziju sistema upravljanja sredstvima Evropske unije; Republičkog zavoda za statistiku; Instituta za standardizaciju Srbije; Republičkog sekretarijata za zakonodavstvo; Agencije za lekove i medicinska sredstva Srbije; Zavoda za intelektualnu svojinu i Kancelarije za evropske integracije.

U okviru PG12, u cilju lakšeg obavljanja poslova, obrazovano je 9 podgrupa:

  1. Pravila bezbednosti hrane, veterinarski medicinski proizvodi/rezidue;
  2. Unutrašnja trgovina;
  3. Spoljna trgovina;
  4. Zdravlje životinja;
  5. Dobrobit životinja i zootehnike;
  6. Zdravlje bilja – sredstva za zaštitu bilja;
  7. Zdravlje bilja – štetni organizmi;
  8. Seme, sadni materijal i priznavanje sorti i
  9. Zaštita prava oplemenjivača biljnih sorti i genetički modifikovani organizmi.

 

Eksplanatorni skrining: 3. februar – 7. februar 2014. godine

Bilateralni skrining: 20. oktobar – 24. oktobar 2014. godine

Izveštaj o skriningu /Rezultat skrininga: Očekuje se usvajanje Izveštaja o skriningu od strane Saveta EU.

  • Pregovaračka grupa 13 – Ribarstvo

Pravne tekovine u oblasti ribarstva sastoje se od propisa koji ne zahtevaju prenošenje u nacionalno zakonodavstvo. Međutim, neophodno je uvođenje mera kako bi se administracija i privredni subjekti pripremili za učešće u Zajedničkoj politici ribarstva, koja obuhvata tržišnu politiku, resurse i upravljanje flotom, inspekciju i kontrolu, strukturne mere i kontrolu državne pomoći. U određenim slučajevima, postojeći međunarodni sporazumi i konvencije u oblasti ribarstva sa trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama treba da budu ratifikovani i prihvaćeni.

Odlukom o osnivanju Koordinacionog tela za proces pristupanja Republike Srbije Evropskoj uniji  obrazovana je Pregovaračka grupa za ribarstvo čiji su članovi, pored predstavnika MPZŽS, i predstavnici sledećih organa i organizacija: Ministarstva rudarstva i energetike; Ministarstva zdravlja; Ministarstva finansija; Ministarstva građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture; Instituta za standardizaciju Srbije; Republičkog zavoda za statistiku; Republičkog sekretarijata za zakonodavstvo i Kancelarije za evropske integracije.

 

Eksplanatorni skrining: 30. septembar 2014. godine

Bilateralni skrining: 14. novembar 2014. godine

Izveštaj o skriningu/Rezultat skrininga: Izveštaj o skriningu za PG13 dostavljen je Republici Srbiji 22. maja 2015. godine. Nakon usvajanja Izveštaja o skriningu od strane Saveta EU, Republika Srbija je pismom od 22. jula 2015. godine obaveštena da EU, uzimajući u obzir rezulate skriniga, smatra da je Republika Srbija spremna da otvori pregovore u Poglavlju13 i istovremeno Republika Srbija je pozvana da preda pregovaračku poziciju.

Kategorije

Veličina teksta
Kontrast